Bez obzira u koje vrijeme živimo, igra uvijek ostaje vodeća aktivnost djece predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Uprkos uvođenju modernih uređaja u igraću industriju, aktivne igre na otvorenom i dalje ostaju relevantne.
Jedna od najčešćih među djecom je igra na semaforu. Njegova su pravila prilično jednostavna. U početku su povučene dvije linije. Igrači stoje uz prvu liniju. Vozač stoji između prve i druge linije. Treba se okrenuti od većine igrača i viknuti neku boju. Oni ljudi koji imaju ovu boju u odjeći slobodno prelaze na suprotnu liniju. Ostali igrači koji ne nose navedenu boju moraju pretrčati na suprotnu liniju. Zadatak vođe je uhvatiti trkača.
Sljedeću igru također vole sva djeca. Zove se "Metla". Ova igra je simbioza vježbi sustizanja i okupljanja. Prema računu vozača, svi se razilaze u različitim pravcima. Dalje, vođa mora nekoga sustići. Osoba koja je sustignuta postaje i drugi vođa. Dalje, svi uhvaćeni igrači postaju vođe. To se nastavlja sve dok jedna osoba ne ostane.
Još zabavnija igra je "Telefon". Igrači se poredaju u jednu liniju. Prva osoba u redu smisli riječ i brzo je izgovori drugoj osobi. Dakle, duž lanca, riječ stiže do posljednje osobe. Posljednji igrač mora naglas izgovoriti riječ koja ga je stigla. Na kraju igre riječi su toliko iskrivljene da je ponekad oblik prve riječi potpuno iskrivljen. Takvo stvaranje riječi ponekad je vrlo smiješno. Djeca se vole igrati zvukom riječi. Ova igra razvija ne samo sluh, već i mentalne funkcije: percepciju, maštu, govor, pažnju.
Igre sa loptom su takođe popularne. Jedna od takvih igara je "Cripple". Tim igrača, oko 15 ljudi, stoji u krugu. Suština igre je da lopta treba haotično letjeti od jedne osobe do druge. Bacanja moraju biti spontana. Ako osoba kojoj je bilo upućeno bacanje nije uhvatila loptu, osoba koja baca može joj oduzeti bilo koji dio tijela, glasa ili vida.
Igra "Fanta" prilično je stara, ali i dalje relevantna. Njegova suština leži u činjenici da se kartice sa zadacima pripremaju unaprijed. U ovoj igri, što više igrača, to bolje. Svaki igrač uzastopno izvlači jednu od karata na kojima je napisan zadatak i pokušava ga izvršiti. Zadatak ne smije biti previše jednostavan. Na primjer, nazovite nepoznati broj i ponudite kupnju knedli. U ovoj igri se tolerancija na nesigurnost postupaka dobro razvija.
