Kako kažu, najčešće se svađamo s ljudima koji su nam najbliži i najdraži. Ali ima li smisla u ovim svađama? Po pravilu samo oni znaju stvarne nas, oni su nas vidjeli drugačije, ali nisu prestali voljeti i prihvaćati ono što jesmo. Zbog toga se smatraju bliskim, jer im toliko vjerujemo da nam je bilo omogućeno da nas tako bliže upoznamo.
Kad se roditelji svađaju, njihova djeca pate, kad se ljubavnici svađaju, njihova veza je ugrožena. U svakoj svađi morate nešto žrtvovati. I dobro je ako je osoba važna, a ne ponos, zbog čega se mnogi ne mogu ispričati. Mnogo je ljudi koji ne mogu prekoračiti svoje principe i oprostiti uvredu zaista važne osobe.
Kao rezultat toga, oni ostaju sami, sami sa svojim principima. Nemoguće je sa sigurnošću reći šta motivira takve ljude, osjećaj nezadovoljstva ili možda nesposobnost da se prema drugima odnose s razumijevanjem? Naravno, principi su vrlo važni, ali ne moraju uvijek voditi naše postupke. Bolje ih žrtvovati nego ljude. Provjerivši ovo jednom, možete biti sigurni jeste li postupili ispravno.
Ako je tako, tada nagrada neće dugo čekati i vaš voljeni će vas okružiti s još više brige u znak zahvalnosti za vaš oprost. A ako ne, i on će opet ponoviti svoje greške, tada ćete shvatiti kakva je osoba pored vas.
Mnogi ljudi znaju za to, ali tvrdoglavo nastavljaju da se zatvaraju u sebe i ne daju drugu priliku svojim najmilijima. Ponekad vrijedi razmišljati ne samo o sebi, već i o svom odabraniku. Shvatite zašto je to učinio, i što je najvažnije, razgovarajte s njim o tome. Mnogo problema nastaje zbog činjenice da ljudi "ne znaju razgovarati" jedni s drugima, ali na taj način morate biti u stanju uspostaviti sukobe.
