Bebe se rađaju svaki dan, ali njihovi roditelji nisu uvijek psihološki spremni za njihovo rođenje. Ne znaju svi za šta su djeca i koliko će se život radikalno promijeniti s njihovim izgledom.
Prije samo nekoliko decenija takvo pitanje u principu nije pokrenuto, jer se prisustvo djeteta u obitelji, a poželjno dvoje, podrazumijevalo. Oni koji su živjeli bez djece sažaljevali su ih smatrajući sterilnim. Sama ideja svjesnog nedostatka želje za djetetom smatrana je gotovo nemoralnom.
Danas mnogi ljudi razmišljaju o tome zašto su djeca potrebna, mnogo prije nego što se odluče na njihovo začeće. To se posebno odnosi na prvo dijete, jer je u onim slučajevima kada u obitelji već postoje djeca, odgovor na ovo pitanje mnogo lakši - imaju s čime usporediti.
Teško je uvjeriti modernu osobu samo činjenicom da je razmnožavanje karakteristično za svako živo biće. Reproduktivni instinkt prisutan je i kod ljudi, ali svjestan pristup tome razlikuje ga od životinja. Često nemaju djecu upravo zato što nemaju želju da nešto žrtvuju. Pa čak i ako one koji odbijaju imati djecu smatramo sebičnima, koji žive samo za sebe, to ne utječe na kvalitet života potonjeg. Rođenje djeteta samo zato što svi već imaju ili su već u starosti nije najbolja ideja. Stoga motiv mora biti ozbiljniji.
Neki ljudi misle da su bebe velika pomoć u starosti i doživljavaju ih kao dugoročnu investiciju. Ali to nije potpuno tačno. Mnogo je primjera kako se domaća djeca ne brinu o starijim roditeljima, dok se penzioneri bez djece osjećaju sjajno.
Na nivou psihologije, mnogi parovi nastoje imati dijete, jer on čini porodicu cjelovitijom, omogućavajući im prelazak na drugačiju socijalnu fazu. Zapravo, dijete okuplja supružnike i omogućava sagledavanje porodičnog života iz druge perspektive. Ali ako u vezi nije sve u redu, onda ne biste trebali očekivati da će na taj način biti moguće riješiti sve poteškoće.
Najispravniji pristup problemu da li su djeca potrebna temelji se na ljubavi prema njima. Sreću od osmijeha prvog djeteta teško je dubinski usporediti sa najskupljim materijalnim dobrima. Djeca traže puno, ali ne manje i vraćaju roditeljima. Stoga se rođenje djeteta može smatrati ne samo najvišim čudom, već i najvećom srećom.
