Simbolički interakcionizam jedna je od najpopularnijih teorija u sociologiji, koja proučava ljudsko ponašanje u društvu i kako ljudi sami tumače tuđe ponašanje.
Suština teorije simboličkog interakcionizma
Čovjek je društveno biće. Ali, za razliku od ostalih živih bića koja također imaju svoje društvo (na primjer, pčele i mravi), ljudi nemaju urođene obrasce ponašanja. Mi smo poput plastelina, od kojeg možete oblikovati sve što želite. Zašto nam je onda potrebno društvo, kako je ono nastalo i koje mjesto u društvu zauzima svako od nas? Ova pitanja postavlja teorija simboličkog interakcionizma.
Autor teorije, američki sociolog George Herbert Mead, vjerovao je da se sve radi na sposobnosti ljudi da komuniciraju pomoću simbola. Bez komunikacije nema ljudskog društva, jednostavno se ne bismo mogli složiti a da istu stvar ne pozovemo istom riječju. Pored riječi, osoba aktivno koristi jezik znakova, izraze lica, koji su ujedno i simboli.
Sljedbenici ove teorije vjeruju da mi sami stvaramo svoju stvarnost, biramo i tumačimo činjenice iz života onako kako nam je prikladno. Na primjer, gotovo svi znaju sazviježđe Velika medvjeda, ali malo ljudi vidi medvjeda direktno u ovom jatu zvijezda, ljudi vide kantu. Znaju da ako je kanta vidljiva na nebu, to znači da je ovo veliki medvjed, simbol.
Ljudi nisu roboti, ne ponašaju se uvijek predvidljivo kao odgovor na bilo koji podražaj. Među raznim činjenicama, osoba bira određene, značajne simbole i "probavlja" ih na svoj način, donoseći daljnje odgovarajuće zaključke i postupke. Sociolozi vjeruju da je nemoguće razumjeti ni pojedinca ni društvo, a da se ne zna kako osoba "probavlja" ove simbole.
Protiv teorije simboličkog interakcionizma
Svaka teorija ima svoje prednosti i nedostatke. Simbolički interakcionizam smatra osobu slobodnom da radi ono što želi. Međutim, svako od nas ima određene okvire, obaveze i pravila društva. Čak i ako stvarno želite, ne možete doći na posao bez odjeće, naravno ako ne radite u striptiz klubu. Društvo ima granice i ograničenja, a mi ih sami aktivno podržavamo.
Teorija simboličkog interakcionizma vrlo je kratkotrajna i teško je izmjeriti ili izvesti studiju slučaja. Cilj mu je proučavanje pojedinca, njenog odnosa s društvom, ne uzimajući u obzir istoriju, kulturu i rad. Socijalna nejednakost se takođe ne odražava u ovoj teoriji na bilo koji način.
Veliki je nedostatak što ne uzima u obzir emocije i njihov utjecaj na ljudsko ponašanje.
