Broj govornih poremećaja kod djece raste svake godine. U vezi s ovim nepovoljnim trendom, hitnost problema prevencije govornih poremećaja kod djece postaje globalna.
Instrukcije
Korak 1
Zapamtite, što više radite sa djetetom i razvojem njegovog govora, brže možete prepoznati problem. Evo nekoliko stvari koje bi vas trebale upozoriti.
Korak 2
Obratite pažnju na to koliko često vaša beba ispušta zvukove slične gugutanju, klokotanju, slušajte kako blebeće. Sa dvanaest mjeseci trebao bi obratiti pažnju na zvučnika ili barem oponašati elementarne zvukove.
Korak 3
Uvjerite se da je bebin rječnik najmanje pedeset riječi u dobi od jedne i po godine. S dvije godine mora koristiti kombinacije dvije riječi, a s tri godine smišlja kratke fraze.
Korak 4
Prvo provjerite može li beba izgovoriti samoglasnike izolirano od drugih. Letite poput aviona, povlačeći istovremeno: "Oo-oo-oo." Neka beba vidi vaša usta. Nakon nekoliko pokušaja, pokažite avion u knjizi, pitajte kako zuji i pogledajte može li stvoriti taj zvuk.
Korak 5
Isto je i sa ostalim samoglasnicima. U dobi od dvije godine riječi i onomatopeja poput "ku-ku", "mu-mu" i slično moraju biti prisutni u govoru. U suprotnom, obratite se logopedu, on će vas savjetovati kako to učiniti.
Korak 6
Pri prvim znakovima govorne mane svakodnevno izvodite niz jednostavnih vježbi s bebom polaganim tempom 10-15 puta. Na primjer, zamolite ga da zubima stisne malu olovku tako da bude preko zubaca, a zatim pomaknite vrh jezika gore i dolje olovkom. Ili stavite kuglu hljeba na vrh djetetovog jezika i zamolite ga da snažno proguta držeći loptu.
Korak 7
Ako ste zabrinuti za razvoj djetetovog govora, razgovarajte sa svojim pedijatrom. Možda će se ovaj problem morati riješiti uz pomoć zajedničkog rada ortodonta, dječjeg stomatologa, kao i logopeda i učitelja u predškolskim ustanovama. Uz njihovu pomoć možete što prije prepoznati kod djeteta miofunkcionalne poremećaje koji doprinose nastanku govorne patologije i poduzeti učinkovite mjere za njihovo uklanjanje.
