Kriza u bilo kojoj porodici započinje kad djeca odrastu i na kraju napuste "roditeljsko gnijezdo".
Bračni par prolazi kroz teško vrijeme, ali se postepeno navikava na ovaj ritam života i ulazi u novu fazu odnosa. Uspješno rješavaju sukobe, djeci daju slobodu u odabiru partnera i karijeri, dok sami preuzimaju ulogu bake i djeda.
Ako je roditelj sam odgojio dijete, tada će se odlazak djeteta iz porodice prihvatiti kao početak starosti, da biste preživjeli taj gubitak, morat ćete pronaći nove brige, interese, kako biste prevladali strah od samoće, da se odvrati.
O težini gubitka, a ponekad i o pomoći terapeuta ili psihologa u pravo vrijeme, ovisi hoće li to roditelji izdržati kao normalan dio životnog puta ili kao ozbiljan test. U ovom trenutku glavna poteškoća može biti ta što roditelji nemaju zajedničke teme, ne nalaze riječi jedni za druge. Svađe nastaju oko pitanja koja su nestala u drugi plan kad se dijete rodilo. Glavno je na vrijeme doći do kompromisa, tako da se nakon relativno dugog braka veza ne završi razvodom.
Još jedan problem s kojim se roditelji suočavaju je trenutak kada njihovo dijete zasniva vlastitu porodicu i usmjerava svoju brigu, pažnju samo unutar nje. U ovom trenutku vrijedi ne preopteretiti mlade supružnike savjetima i pružiti im priliku da samostalno urede svoj lični život.
Ako adolescenti prekidaju veze sa rodbinom, onda oni stvaraju poteškoće roditeljima da napuste prošlu životnu fazu, a njihova djeca su lišena mogućnosti da imaju baku i djeda. Ne zaboravite da su sve generacije povezane jedna s drugom, a to počinjemo shvaćati tek kad vidimo raspad porodica u prolaznom modernom svijetu.
