Samopouzdanje je uvjerenje da se u datoj situaciji možete ispravno nositi. Da biste to učinili, morate imati potrebno znanje, vještine i sposobnosti. Povjerenje u djecu formira se u procesu obrazovanja.
Instrukcije
Korak 1
Odnos roditelja prema djetetovim sposobnostima igra važnu ulogu u jačanju dječjeg samopouzdanja. Mogu podržati klinca u njegovim aktivnostima, pomoći mu da shvati i uzme u obzir greške, objasniti mu mogućnosti za rješavanje problema, naučiti ga da pronađe potrebne informacije. U tom će slučaju dijete znati da nije zastrašujuće pogriješiti. Glavna stvar je postaviti cilj i postići njegovu provedbu. Djetetu treba objasniti da se na putu do cilja mogu susresti mnoge poteškoće. Nauči ga da se toga ne boji. U prevladavanju poteškoća formiraju se iskustvo i odlučnost, karakter se kaljenje.
Korak 2
Pored toga, važan je i lični primjer roditelja. Ako nisu sigurni u sebe, pokažu sumnju u rješenje određenog problema, tada će im biti teško gajiti povjerenje u svoje dijete. Stalne sumnje u njihovu pravednost čine dijete nesigurnim. I obrnuto, vidjevši hrabre, samopouzdane roditelje, dijete će nastojati biti poput njih. Vremenom će naučiti biti odgovoran za svoje postupke.
Korak 3
Kolektiv utječe na formiranje samopouzdanja kod djece. Ako je dijete prihvaćeno u grupi, drugi prihvaćaju njegovo mišljenje, slušaju ga, a vremenom ono postaje samopouzdano u svoje sposobnosti. Na to utiče i učešće djeteta u raznim aktivnostima. Priprema predstave i nastup pred publikom važno je iskustvo. Neće se plašiti negativne ocjene rezultata svojih aktivnosti od strane drugih i naučit će percipirati konstruktivnu kritiku.
Korak 4
Takođe u velikoj mjeri ovisi o učitelju koliko je dijete samopouzdano u timu. Zadatak mu je stvoriti uvjete za formiranje povjerenja u svako dijete. Odbijenoj djeci ne smije biti dopušteno ući u grupu. Svako dijete je drugačije. Uzimajući u obzir njegove individualne sposobnosti pruža platformu za razvijanje samopouzdanja.
