Karakter osobe prilično je složen koncept koji se sastoji od mnogih navika, reakcija na određene situacije, stava prema drugima i drugih sličnih osobina prirode. Temelje karaktera postavljaju roditelji, društvo u kojem se dijete odgaja i razvija.
Karakter osobe polaže se, poput temelja zgrade, u prvim godinama života. Prema dječjim psiholozima, formiranje ličnosti započinje od prvih dana života, a konačno se karakterne osobine formiraju do treće godine. A kakva će osoba biti direktno zavisi od vrijednosti koje su ugrađene u njen koncept morala, upravo u ovom periodu njegovog života. Važno je da roditelji bebe shvate da njihovo ponašanje služi kao najslikovitiji primjer onoga što neka osoba treba biti, a svojim primjerom svakodnevno pokazuju šta je moguće, a što ne. Ostali faktori, na primjer, nasljedne osobine, atmosfera u porodici i predškolskoj ustanovi i školi te pravila socijalnog okruženja u kojem se odgaja, imaju ogroman utjecaj na promjene u ponašanju djeteta.
Promjene u karakteru djeteta od 3 do 7 godina
Nakon 3 godine u djetetovom ponašanju obično se pojavljuju tvrdoglavost i znakovi samovoljnosti. Činjenica je da u ovom dobu može puno toga učiniti sam, ali roditelji ga i dalje uporno pokrovljuju u svim malim stvarima. Da ove osobine ne bi dobile tlo za aktivan razvoj, potrebno je proširiti raspon odgovornosti bebe, kako bi se osjećala kao osoba, punopravni član porodice i društvo oko sebe. Ali takođe je nemoguće prijeći granicu popustljivosti u ovom dobu. Znakovi sebičnosti koji su karakteristični za ovaj životni period moraju se potisnuti i prenijeti djetetu da i njegova okolina ima pravo na njihovo mišljenje.
Kriza stara 7 godina
U dobi od 7 godina u formiranju lika djeteta dolazi prekretnica povezana sa prelaskom iz jedne obrazovne ustanove u drugu. Mnoga djeca u ovom dobu postaju povučena, što prijeti razvojem nesigurnosti, pojavom osjećaja beskorisnosti i bezvrijednosti, usamljenosti. To je vrlo lako spriječiti, dovoljno je pažljivo slušati šta želi podijeliti i pomoći mu u procesu adaptacije u novom timu. Činjenica je da se dijete u ovoj dobi već smatra prilično odraslim, ali neoblikovanoj psihi još uvijek treba podrška izvana, prilika da podijeli osjećaje i izbaci emocije. A ako je školarac iznenada prestao pričati o tome kako mu je prošao dan, dijeleći svoje dojmove, potrebno ga je navesti na razgovor, pomoći mu da ublaži stres.
Karakteristike prelazne dobi
Prelazna dob je najteži period u životu i djeteta i njegovih roditelja. Gotovo je nemoguće tačno reći kada počinje. Neka djeca prekretnicu dostignu u dobi od 12 godina, neka sa 14 godina, a neka je uglavnom zaobiđu, dožive, ne donoseći probleme sebi ili bližnjima. Uprkos opštem negativnom odnosu prema ovom trenutku u životu svake osobe, to je samo vrijeme poznavanja sebe, okolnog svijeta i njegovih novih aspekata. A kuda će dovesti ova prekretnica, opet ovisi samo o roditeljima.
U ovom dobu djetetu je pažnja voljenih potrebna čak i više nego u djetinjstvu. Mnoge mame i tate vjeruju da je dijete dosta odraslo kako bi samostalno donosilo odluke i brinulo se o sebi, kako bi se družilo s onima s kojima smatra da treba i malo kasnije došlo kući. To je glavna greška koja dovodi do negativnih posljedica. U prijelaznom dobu važno je dijete upoznati s dobrim stranama života, udaljiti ga od lošeg utjecaja, usmjeriti njegov interes u pravom smjeru, odnosno posvetiti mu što više pažnje i okružiti ga pažnjom.
