Dobro - svi operiraju s ovim konceptom, ali ako od neke osobe zatražite da vam objasni na što misli, onda to najvjerojatnije neće moći ukratko. Cijela rasprava brzo će se svesti na činjenicu da je dobro filozofski pojam i svi već znaju što je to, jer ga ljudi osjećaju u srcu. Ali objašnjenje upravo takvih koncepata najzanimljiviji je zadatak filozofa.
Dobrota u zapadnoj tradiciji
Dobro se odnosi na pojmove koji opisuju moralne i etičke kategorije. Ovo je kategorija etike. U svakodnevnom smislu sve se naziva dobrim što je dobro, donosi sreću ili radost i omogućava vam da steknete ljubav. Štoviše, svakodnevna interpretacija ponekad dopušta "komplicirane" vrste dobra, kada blagodati nekih pojava na prvi pogled nisu očite, ali na kraju se ispostavi da su dobre.
Filozofi zapadnog svijeta već dugo pokušavaju opisati dobro suprotstavljajući ga kategoriji zla ili zla. Dobro je nešto potpuno suprotno od zla, a ako je dobro korisno, onda je zlo štetno. Ova podjela svijeta na dobre i zle dijelove posebno je karakteristična za zapadni svijet. Drevni Grci postavili su temelje za tako neumoljive antonime, a kasnije je kršćanska religija još više razvila tu razliku.
Dakle, u kršćanstvu dobru se dodjeljuje status božanskog i u tom aspektu ono postaje apsolutno, pretvara se u Božju providnost. To vam omogućuje da dobijete dodatna svakodnevna tumačenja, na primjer, vjeruje se da se dobro vraća, a zlo neće proći nekažnjeno.
Dobro bi trebalo biti nezainteresirano, jer ako se to radi s ciljem ostvarivanja dobiti, onda to više nije sasvim dobro, već nešto iz kategorije komercijalnih transakcija.
Dobrota u istočnoj tradiciji
U istočnoj tradiciji ne postoji tako jasna podjela svijeta na dobar i zli aspekt, kao što ne postoji religija koja apsolutizira pojam dobra. Na primjer, taoizam, u kojem se dobro i zlo nazivaju jin i jang, vjeruje da su to jednake sile koje upravljaju svijetom i da je jedno nezamislivo bez drugog. Jin i jang zajedno stvaraju harmoniju na kojoj počiva svijet. Uništavati zlo znači podrivati sam princip postojanja svemira.
U taoizmu se vjeruje da je pokušaj podjele svijeta na dobar i zlo neplodan, jer je svijet beskonačan, a takva bi se podjela također trebala provoditi unedogled.
Istovremeno, u svakoj istočnoj religijskoj tradiciji razmatraju se određeni aspekti postojanja, koji se smatraju negativnim. Na primjer, u budizmu je negativan aspekt stalno rađanje, koje donosi patnju živom biću. Sve što čovjeka natjera da previše zaroni u ponor života smatra se zlom, odnosno sve su to strasti i želje.
U hinduizmu je dobrota slijediti srčanu čakru i nastojati je otvoriti što je više moguće. Islam je, iako je istočnjačka tradicija, u razumijevanju dobra i zla bliži kršćanstvu nego ostalim religijama. Najprikladnije "razumijevanje dobra" daje konfucijanizam: Konfucije je rekao da je dobro ono što osoba smatra dobrom za sebe.
