Djeca su nesumnjivo velika sreća i neiscrpan izvor radosti. Međutim, ovo nije samo opterećenje nervnog sistema, već i prekrasan trening za izdržljivost, inteligenciju i ravnotežu psihe roditelja.
Kako se slagati s djecom i oduprijeti se oluji naših osjećaja zašto - pitanje je bilo pritiskalo u svako doba.
Za početak je važno razumjeti jedno - dječji skandali i neposluh, najčešće pokušaj privlačenja pažnje roditelja. Napokon, čitav dječji svijet usredotočen je upravo na to da bude u centru te pažnje. Zašto je tako vrijedan? Za dijete, na nivou nesvjesnih procesa psihe, pažnja roditelja, koncentrisana na njega, voljenog, je garant sigurnosti - ja ću biti zaštićen i hranjen.
A s obzirom na činjenicu da su roditelji češće zauzeti (oh, naš, uvijek se nekamo žuri, vrijeme), mnogo je lakše privući pažnju negativnim ponašanjem nego pozitivnim. A djeca najčešće ne znaju kako skrenuti ovu dragocjenu pažnju na sebe na drugi način, bez glasnog bijesa ili pokušaja da utikačem ispucaju utičnicu. Tada će pažnja roditelja biti zagarantovana sa predvidljivom stopostotnom tačnošću!
Šta bismo trebali učiniti ako smo suočeni s ovom vrstom dječjeg bijesa? Sve je vrlo jednostavno - ako je moguće, zanemarite, naravno, kontrolu fizičke sigurnosti djeteta. Što to znači: To znači da ako vaše dijete baci gnev na cestu ili udari glavom svom snagom o pod, u ovom slučaju, očigledno, to ne treba zanemariti.
Glavni cilj ignoriranja je da dijete shvati da na tako lukav način neće dobiti željeni rezultat, bez obzira koliko decibela bučnog napada ne bi vam prijetilo. Dijete može biti ometeno ili preusmjereno. Djeca vrlo dobro preusmjeravaju pažnju na ono što ih zanima, potpuno zaboravljajući i uzrok histerije i samu sebe. A najvažnije je naučiti dijete drugim stereotipima ponašanja. Pozitivno. Konsolidirajući ih sa samo viškom one vrlo dragocjene pažnje za kojom vaše dijete toliko želi.
Ako se ne zarazite negativnošću i ostanete mirni i sposobni analizirati situaciju, tada ćete dosljednim ponašanjem definitivno dobiti željeni rezultat.
I najvažnije u ovom teškom procesu odgoja vašeg djeteta je ne zaboraviti da ljubavi nikad nema. Zar nije istina?