Važno je i potrebno dijete vrlo rano naviknuti na naručivanje. To će naučiti bebu ne samo da čisti za sobom, već i da bude uredna i sabrana u drugim stvarima.
1. Stanište djeteta već od prvih dana njeguje ispravan ili pogrešan stav prema čistoći i redu. Teško je naučiti klinca da bude uredan ako su stvari razbacane po kući u kojoj živi, u sudoperu je planina neopranog posuđa, a ni njega samog već dugo nisu mijenjali. Roditelji su prvi i najupečatljiviji primjer koji slijede, a djeca, kao što znate, nastoje u svemu oponašati svoje roditelje.
2. Čišćenje treba postati navika. Možete odrediti određeno vrijeme, poput sata tjedno, kada djetetu zadajete zadatke za čišćenje. Pravilnost ove metode njeguje naviku. Uskoro će i sam klinac pitati što učiniti s čišćenjem, kako može pomoći.
3. Da biste uredili dječju sobu, stavili igračke i druge stvari, potrebno je sobu opremiti dovoljnim brojem ormarića i polica, svim vrstama ladica, možete djetetu pokazati kako se stvari pravilno stavljaju u njih. Za igračke i sve moguće sitnice prikladne su svijetle, šarene kutije i kutije, postupak čišćenja postat će zabavniji. Obavezno dozvolite djetetu da ima svoj prostor, kutiju u kojoj će čuvati lične stvari, postavljajući ih prema vlastitom nahođenju.
Greške roditelja
1. Nemoguće je dijete naučiti svemu odjednom. Ispravno je postupno objašnjavati kako i šta raditi, pokazivati na primjeru, a zatim će se pojaviti rezultat.
2. Prisiljavanje djeteta da počisti kao kaznu je pogrešno. U umu će čišćenje biti povezano s nečim neugodnim i nametljivim. Potrebno je njegovati ljubav prema redu, nakon čišćenja dijete treba da osjeća zadovoljstvo zbog obavljenog posla.
3. Ne fokusirajte se na činjenicu da je čišćenje direktna odgovornost djeteta od čega se nema gdje sakriti. Bolje reći drugačije, pomažući roditeljima da održavaju čistoću, sposobnost stvaranja udobnosti oko sebe, tako da sebi bude ugodno.
4. Nije potrebno tražiti idealan rezultat od djeteta, ono se snalazi najbolje što može.
