Da postoji porodica. Današnji psiholozi koji rade na polju porodičnih odnosa skrenuli su pažnju na činjenicu da većina modernih mladenaca ima poteškoća s odgovorima na pitanja o porodici ili o načinima postizanja porodične sreće.
Prije svega, sjećam se muža i žene, roditelja s djecom, bake i djedova. I praktično se niko ne sjeća ljubavi i brige, radosti i tuge, navika i tradicije, teškog, trnovitog puta koji moraju proći dva ljubavi srca, odlučna da izvrše isti zadatak. To je ono što bi trebalo biti u osnovi formiranja koncepta „porodice“. Da bi se nosio sa zadatkom izgradnje porodice, mladom paru može pomoći samo poznavanje tradicionalnih porodičnih pravila, kao i razvoj vlastitih, individualnih, unutarporodičnih osnova. Oni mogu postati temelj porodične sreće, omogućavajući svakom članu porodice da bude on sam. Da biste to učinili, vrijedi barem ponekad pročitati potrebnu literaturu i baviti se samoobrazovanjem, iako je važno i životno iskustvo. Porodica je u svojoj osnovi u početku organizirana društvena grupa, čiji su članovi međusobno usko povezani uzajamnom moralnom odgovornošću. Socijalna komponenta takve grupe je nužnost koja je posljedica čovjekove potrebe da živi u društvu, razvijajući se fizički i duhovno. Porodica je socijalna institucija koju karakteriziraju određene socijalne norme i obrasci ponašanja. Prava i obaveze kojima se reguliraju odnosi između supružnika, kao i između roditelja i djece mogu se nazvati i porodicom, a porodica je od davnina bila najvažnija društvena vrijednost. Zahvaljujući nekim naučnim teorijama koje su nastale relativno nedavno, porodica je kao takva tokom milenijuma bila u stanju da odredi opšti pravac razvoja makrosocijalnih sistema. Porodična pravila su vrlo raznolika. Trebali bi se odnositi na sve aspekte zajedničkog života, od podjele funkcija i uloga u odgoju rastućeg potomstva do svakodnevnih sitnica. Svaka sitnica može postati kamen spoticanja. Poznati su slučajevi razvoda zbog činjenice da je jedan od supružnika istisnuo tubu paste za zube odozdo, a drugi odozgo. Nažalost, praksa pokazuje da odsustvo takvih pravila prije ili kasnije dovodi do negativnih posljedica - svađe, sukoba, pa čak i razvoda. Neka porodična pravila čovječanstvo je naslijedilo od dalekih predaka i ostaju relevantna do danas. Tu spadaju ljubav, vjernost, uzajamno razumijevanje, uzajamna pomoć - sve ono što se uvijek smatralo čvrstim temeljem svake porodice. Ostala pravila, kao što su raspodjela odgovornosti, pitanja obrazovanja i druga, mogu biti mobilna, odnosno promjenjiva. Ta se pravila mogu revidirati čak i kada se približavamo sljedećoj životnoj fazi. Napokon, zastarjeli, često postaju jedna od kočnica u razvoju porodice, što neizbježno dovodi do sukoba i prepirki.
