Nakon tri godine života dijete počinje prolaziti kroz prijelazni period. Ovo je vrijeme odrastanja od djetinjstva do osnovnoškolske dobi. Djetetov karakter i navike se mijenjaju, započinju nemotivirani bijes. Roditeljima se može samo savjetovati da uđu u ovu dob djeteta koje je već pripremljeno.
Šta roditelje trogodišnjaka najviše zbunjuje? Stalni napadi ispočetka. Ali samo odraslima se čini da dijete nema razloga za loše ponašanje, ali zapravo ih ima mnogo. U ovom dobu dijete svaku neugodnu situaciju prevede u grotesku. Premoreni? Suze. Niste kupili igračku? Tantrum sa filcanjem na podu. Gladan? Opet histerija sa neshvatljivim zahtjevima.
Šta roditelji mogu učiniti u takvim situacijama. Prvo se smirite, čak i ako vaše dijete plače na pločniku prometne ulice. Ne reagujte na takve hirove ni na koji način. Samo ga mirno zamolite da ustane i krene dalje. Vidjet ćete, za par minuta će ustati kao da se ništa nije dogodilo i mirno će vas pratiti. Trenirajte svoju unutrašnju smirenost. Za dijete je najvažnija vaša reakcija. Ako ga nema, onda nema razloga za histeriju.
Do treće godine dijete bi već trebalo jasno razumjeti značenje riječi "ne", "ne", "opasno". Štaviše, svi članovi porodice i svi koji imaju kontakt s djetetom (dadilja, baka) trebaju se pridržavati ove linije. Ne možeš sjediti na prozorskoj dasci, tačka. Ne, ne možeš imati slatkiše za noć. Postepeno će se takve zabrane uzimati zdravo za gotovo i neće uzrokovati zabunu. Ali sve zabrane moraju biti opravdane.
Pratite svoje emocije. Naša djeca su zrcalne slike nas samih. Ako sami roditelji padnu u agresiju, viču, psuju, tuku, onda se ne treba čuditi što djeca usvajaju takvo držanje. Ako osjećate da više niste u stanju da se kontrolirate, samo se odmaknite od djeteta, zatvorite u drugu sobu. A tamo možete plakati, vrištati, udarati šakama po jastuku. I trebate izaći k djeci koja su se već potpuno smirila. I samo ako je djetetova greška bila ozbiljna, razgovarajte s njim o njegovom ponašanju, ali bez nepotrebnih emocija.
Kriza od tri godine može se jasno izraziti čak i u onim situacijama kada dijete prvi put ide u vrt, ima mlađeg brata ili sestru, majka ide na posao i pojavi se dadilja. Sve je to veliki stres za dijete. S tri godine djetetova psiha još nije spremna za takve promjene, ali već je prepoznata kao velika. Da, neko poput njega, prema roditeljima, već može provoditi nekoliko sati dnevno u društvu nepoznate djece, samostalno se igrati, pa čak i pomagati po kući. Ne forsirajte stvari, neka dijete bude dijete.
