Mala djeca nisu odgovorna za sebe. Ne možete se pouzdati u njihova uveravanja. Oni nisu u stanju da procene posledice svojih postupaka. S tim u vezi mogu se pojaviti situacije s kojima se djeca ne mogu nositi ostajući kod kuće bez nadzora odraslih.
Prvo morate odlučiti: u kojoj dobi dijete može ostati samo kod kuće? Takva pitanja roditelje jako zabrinjavaju. Psiholozi kažu da je generalno nepoželjno to činiti. Sva su djeca različita, a ponekad kada ostanu sama, razviju strah, sramežljivost itd.
Još jedno pitanje, ako se ukaže potreba. Na primjer, samohrana majka ne može biti stalno sa svojim djetetom. Ona mora raditi, a nema novca za unajmljivanje dadilje. Međutim, nije poželjno ostavljati dijete kod kuće između jedne i pet godina.
Malo dijete nije svjesno sebe kao zasebne osobe. Osjeća se samo u saradnji sa roditeljima i poznanicima. A ako jednog dana majka, čak i na kratko, padne iz vida, to će kod djeteta izazvati stres.
Neka kaže roditeljima da može mirno ostati sam. Takvo priznanje djeteta mlađeg od 5-6 godina ne bi trebalo shvatiti ozbiljno, jer još nije svjestan odgovornosti. Kad je sam, može mu pasti na pamet luda ideja koja će se početi ostvarivati, a kakve će biti posljedice roditelji će saznati po povratku kući.
U stara vremena mala su djeca često ostajala sama, a kako se ne bi plašila, napravljena im je lutka. Bila je to zečja igračka. Klinac ju je stisnuo u šaku tako da su mu uši ostale vani i mogao je nešto reći igrački, podijeliti svoje radosti i nevolje. Kada su izrađivali igračku, obavezno su izrađivali krst, koji je za dijete bio talisman. A koliko će to biti relevantno u naše vrijeme, potrebno je saznati pojedinačno.
Djeca se razvijaju na različite načine, a kada će dijete ostaviti na miru, roditelji će morati odlučiti na osnovu djetetove spremnosti. Roditelji moraju biti sigurni da je njihovo dijete spremno. Neki pokazuju sposobnost da budu sami s pete godine, dok drugi nisu spremni za to sa četrnaest godina. Sve ovisi o samopouzdanju, razvoju vještina, hrabrosti itd. Pogledajte dijete bliže. Ako odbije takvu ponudu, bez obzira u kom obliku je zvučala, ovo bi trebalo odgoditi.
Da biste ubrzali proces, trebate pronaći vremena i svaki dan najmanje pola sata da mu posvetite vrijeme: razgovarajte, igrajte se, raspravljajte o raznim temama. Takvi postupci smiruju dijete i daju mu samopouzdanje da ćete barem neko vrijeme biti s njim.
Da biste dijete pripremili za takvu ključnu fazu, potrebno je unaprijed pružiti informacije: kamo ćete ići, koliko dugo i šta mu preporučujete. Ako je dijete u poteškoćama, potrebno je za njega samostalno odabrati niz aktivnosti za ovaj period.
Preporučljivo je ostaviti neko sredstvo komunikacije s njim i uputiti ga u slučaju vanrednih situacija. To od samog početka dovodi do toga da će pozivi dolaziti vrlo često, dijete provjerava roditelje i smiruje se. Ne ljuti se zbog toga. Uđite u njegovo stanje i tada ćete shvatiti da je to za njega vrlo važno. Roditelji moraju biti dosljedni i održati svoja obećanja. Ako ste trebali krenuti sat vremena, tada ne bi trebalo proći tri.
Ako dijete niste pripremili za hitne slučajeve, to može predstavljati prijetnju ne samo njegovoj psihi, već i zdravlju. Pretjerujući s pažnjom i slikajući stravične slike posljedica, djetetu možete uliti strah i tada je sigurno da neće pristati biti samo. Koliko god ga dobro poznajete, morate uzeti u obzir činjenicu da se on možda neće točno pridržavati vaših uputa.
