Razvod je ozbiljna tragedija u životu svake porodice. Razvod za djecu postaje prava katastrofa. Za dijete koje tek formira sistem vrijednosti i ideju o ljubavi, ovo je pravi kolaps, ozbiljna psihološka trauma. Dijete se boji, bijesno je i uopće ne razumije kako će dalje živjeti.
Otpor djeteta na stres i psihološka fleksibilnost u velikoj mjeri ovise o njegovoj dobi. Djeca mlađa od 6 godina doživljavaju najbolniji porodični raspad, jer je osnova njihovog zdravog psihoemocionalnog razvoja u tom periodu stabilnost i samopouzdanje.
Kako odrasli mogu pomoći djeci da se nose sa stresom?
- Bebe do 1,5 godine, prirodno, još ne shvaćaju šta se događa, ali nervoza i razdražljivost roditelja prenose se na njih. Postaju plačljiviji, razdražljiviji i mogu se javiti poremećaji spavanja. Klincu će pomoći maksimalno poštivanje njegove uobičajene dnevne rutine. Trebalo bi dijete uzimati u naručje što je češće moguće, maziti ga, tada će se moći osjećati zaštićeno.
- U dobi od 1,5 do 3 godine djeca teško prolaze kroz promjene u životu porodice. U ovom dobu cijeli svijet za njih predstavlja porodicu. Bez obzira na to kako im roditelji objašnjavaju, ne mogu razumjeti zašto tate ili mame više nema u blizini. Često djeca postaju vrlo nervozna, može doći do kašnjenja u razvoju. Da bi se dijete što lakše izborilo sa situacijom, roditelji bi, kao i ranije, trebali učestvovati u djetetovom životu, održavajući što je više moguće njegov uobičajeni način života.
- Starosna grupa djece od 3 do 6 godina još uvijek ne može razumjeti prave razloge razdvajanja roditelja. Veoma je tragično kada djeca misle da se razvod dogodio zbog njih. Djecu može progoniti strah od mračnog, nemirnog sna. Bit će im lakše ako roditelji prekinu prijateljski odnos, a sami ne budu u dugotrajnoj depresiji. Mnogi roditelji čine ozbiljnu grešku kada počnu dijeliti svoja osjećanja sa sinom ili kćerkom ili izvlače bijes na djecu. Najbolje je da roditelji posjete psihologa i odvedu dijete pedijatru.
- Starija djeca, uzrasta od 6 do 11 godina, već mogu razumjeti razloge i značenje razvoda roditelja. U ovom dobu djeca se počinju bojati izgubiti voljene osobe, biti sama. Vjeruju da mogu pomoći roditeljima da ponovo postanu porodica, mogu poduzeti neke mjere za to. U ovom trenutku roditelji bi trebali uspostaviti prijateljske odnose jedni s drugima, isključiti svađe i međusobne optužbe u prisustvu djece. Svaki od roditelja treba što više vremena provoditi sa svojom djecom, zanimati se za njihove misli i osjećaje i šetati s njima. Korisno je organizirati izlete i nove zajedničke hobije.
Bez obzira u kakvim su odnosima roditelji, glavno je da, ako već imaju djecu, prije svega misle na njih. Napokon, djeca sigurno nisu kriva za ono što se događa između odraslih.
