Suprotno općem mišljenju, perfekcionisti se ne rađaju, oni odrastaju. Ovaj fenomen vuče korijene iz čovjekovog djetinjstva, posebno u onim trenucima kada roditelji pokazuju i ukazuju djetetu kako i šta treba raditi, na osnovu njegovog iskustva i znanja. Zbog nedostatka samostalnog izbora, dijete doživljava nelagodu, što utječe na njegov temperament i budući karakter.
Uobičajeni primjer perfekcionizma su bogata djeca - djeca iz bogatih porodica. Ogromna većina takve djece financijski je osigurana, dok duhovna i moralna podrška odmiče u drugi plan. U takvim porodicama roditelji igraju veliku ulogu u životu djece, unaprijed određujući svaki korak i svaki pokret djeteta.
Standardni fenomen je da dijete mora imati ocjene najmanje „odličan“, završetak škole mora biti popraćen neizostavnim primanjem zlatne medalje, a univerzitet - crvenom diplomom. Sastavni dio učenja je razvoj nekoliko stranih jezika i vodećih pozicija gdje god je to moguće.
Suprotno je za porodice u kojima roditelji većinu vremena provode na poslu, daleko od svoje djece. To rade kako bi djeca bila obrazovana, sita i uredno odjevena. Da bi se to postiglo, potrebno je imati novac koji zarađuju danonoćno. Djeca u takvim porodicama potpuno su lišena brige i pažnje, jer umorni roditelji često žele da se opuste i nije im stalo do dosadne djece.
Rezultat takvih situacija je depresija, razne vrste ovisnosti, sve vrste stresa. Istraživanja, između ostalog, pokazuju da je perfekcionizam svojstveniji starijem djetetu u porodici.
