Sposobnost pravilne komunikacije s djecom znatno olakšava život i djetetu i odrasloj osobi, posebno u situacijama kada dijete uhvate negativni osjećaji i ne može se nositi sa sobom. Sposobnost razgovora s djetetom pomoći će u takvoj situaciji da pronađe prave riječi kako ne bi uvrijedila dijete i naučila ga odgovornosti.
Instrukcije
Korak 1
Razgovarajte sa djetetom na njegovom jeziku. Jezik čula. Djeca su, kao nijedna druga odrasla osoba, izložena emocionalnom stresu. Ako vidite dijete, posebno tinejdžera, uznemirenog, prvo ga poslušajte. Razmislite o tome kako se dijete osjeća, zamislite sebe na njegovom mjestu. Kako biste se osjećali u takvoj situaciji? Nazovite sebi taj osjećaj i razmislite kako bi njegove želje mogle biti zadovoljene. Bilo da je ozlijeđena, bijes ili bol.
Recite djetetu o čemu trenutno razmišljate. Shvatit će da mu priznajete pravo da iskusi ta osjećanja. U isto vrijeme, ne biste trebali reći šta treba da osjeća, već ono što zaista proživljava.
Korak 2
Da biste razumjeli dijete, ne trebate mu postavljati pitanja koja ono možda ne razumije ili na koja ne želi odgovoriti, već mu se obraćajte u obliku izjava. Na primjer, umjesto "Šta ste opet učinili?" morate reći: "Danas vam je očito bilo teško." To će djetetu opet dati do znanja da razumijete kako se osjeća. Nema potrebe da se negativna pažnja usmjerava na dijete s pitanjima. Razgovarajte o tome šta osjećate ili ćete učiniti, a ne o tome šta dijete treba učiniti. Dogovorite se da će dijete bolje prihvatiti "Brinem se za vas, moram znati kako ćete doći kući", a ne "Gdje idete, kako ćete doći kući?"
Korak 3
Otjerajte stereotipe. Vaše dijete ne bi trebalo biti poput ostale djece. I ne biste trebali primjenjivati na njih metode koje drugi primjenjuju na njih. Slijedite sljedeći algoritam:
1. Formulirajte svoju misao u jednoj rečenici.
2. Razgovarajte o svojim osjećajima i mislima ("Zabrinut sam").
3. Pokažite do čega može dovesti djetetovo ponašanje. Možete čak i malo pretjerati.
4. Priznajte da ne možete ništa učiniti, čime jasno stavljate do znanja šta dijete treba učiniti.
5. Pokažite da možete pomoći.
6. Ostavite dojam da ste sigurni u snage svog djeteta, da će se moći sam nositi sa situacijom.
