Slično pitanje danas sve češće ozbiljno postavljaju žene koje su zbog tempa modernog života često jednostavno „rastrgane“između porodičnog života i izgradnje uspješne karijere. Zašto se takva dilema danas suočava sa ženom i kako je riješiti?
Zašto je pitanje izbora između posla i porodice manje relevantno za muškarce?
U većini zemalja planete Zemlje, tokom milenijuma civilizacijskog razvoja, razvila se tradicionalna podjela odgovornosti između žene i muškarca: on je hranitelj, ona čuvar ognjišta. I tek prije nekoliko decenija temelji takvog uspostavljenog poretka zgaženi su pod nogama. Danas, čak i u muslimanskim zemljama, žene često postižu veliki uspjeh u svojoj karijeri - bave se poslom, umjetnošću, postaju premijerke, pa čak i predsjednice država, a u javnom životu sudjeluju ravnopravno s muškarcima.
Međutim, muškarci, od kojih većina po prirodi nije prilagođena za održavanje domaćinstva i odgoj djece, ne žure se s požurivanjem obavljanja takvih "ženskih dužnosti". Kao rezultat toga, jači je spol i dalje angažiran u većini poslova, karijere, posla - odnosno vanjskog života porodice, njenog materijalnog blagostanja. A lijepi spol jednostavno je svalio na sebe dodatni teret: sada, pored uspjeha u odgoju djece i harmonije u porodičnim odnosima, većina žena nastoji postići uspjeh u svojoj karijeri.
Kako odlučujete šta je važnije?
Ne trebate ići psihologu ili čitati stotine pametnih knjiga da biste priznali jednostavnu i očiglednu činjenicu: čak i najuspješnija slobodna žena u svojoj karijeri, poslu, umjetnosti ili bilo kojoj drugoj vanjskoj aktivnosti osjeća se inferiorno i nezaštićeno. Sama priroda žene, usmjerena na brigu za one oko sebe, bliske ljude, ostaje u ovom slučaju ne shvaćena. Pored toga, ženska psiha ima nestabilnu prirodu - otuda i česte promjene raspoloženja kojima je jači spol podložan u cijelom svijetu. U uspješnom braku žena stječe mentalnu podršku u ličnosti svog supruga, koji svojom smirenošću i stabilnom mentalnom prirodom uravnotežuje stanje svoje supruge. Nije ni čudo što se udana žena smatra zaštićenijom, uglednijom i "odraslijom"!
Međutim, posvećivanje čitavog života isključivo služenju članova porodice takođe je krajnje sredstvo. Žena bez posla koji voli ili barem iz hobija neće imati odakle inspiraciju, brzo će se umoriti od rutine u domaćinstvu i - opet - neće moći ispunjavati svoje obaveze u porodici. Ispada neka vrsta začaranog kruga: ako nema porodice, nema prave ženske sreće. Ako postoji porodica, ali nema posla ili omiljene stvari, nema snage podržati porodičnu sreću.
Kada birate između porodice i posla, vrijedi pravilno odrediti prioritete, ali ovi se aspekti života ne bi trebali međusobno isključivati. Međutim, danas mnogi psiholozi podsjećaju: posao uvijek možete promijeniti bez velike štete, a "promjena porodice" koncept je, na sreću, koji još nije povezan s normama ponašanja ni u modernom društvu slobodnog morala.
