Malo je žena na svijetu koje su ravnodušne prema nakitu. Uglavnom uz zavijanje nose naušnice, narukvice i, naravno, prstenje s ljubavlju i zebnjom. Neko voli minimalizam, neko - što više prstenova, to bolje, međutim, obojica su oprezni prema prstenjaku. Ovaj prst je čuvar tradicije i ne bi škodilo njihovom razumijevanju.
Objektivno govoreći, moderno društvo ne obavezuje ženu ni na šta. Ludi tempo ljudskog razvoja, neograničen pristup informacijama i globalizacija doveli su do činjenice da su religije, vjerovanja i tradicije izgubile na vrijednosti. Sve manje ljudi ih vodi prema donošenju ovog ili onog izbora. Svaka razvijena zemlja nastoji što glasnije izjaviti da smatra slobodu volje i slobodu izbora svakog svog građanina najvišom vrednotom.
Dakle, takve dužnosti žene kao što je suknja, sposobnost šivanja, uzimanje imena svog muža, udaja za dijete, pa čak i rođenje djeteta, otišle su daleko u prošlost. Apsolutna sloboda izbora. A budući da žena sama donosi odluke o tako ozbiljnim stvarima, onda naravno, može nositi prstenje na bilo kojem prstu i u bilo kojoj količini. To će ovisiti o njenim osobnim preferencijama.
Povratak na osnove
Što se tiče vjekovne tradicije stavljanja prstena na prstenjak nakon vjenčanja, vjerovatno je zadržao najveći broj sljedbenika čak i među najpragmatičnijim ljudima. Zaista, u drevnom svijetu i sada žena rado izjavljuje svijetu da je par, ima voljenog muškarca. Najmoćniji simbol beskonačnosti - krug ostaje svjedočanstvo vječne ljubavi i odanosti dvoje ljubavnika. Materijal od kojeg je prsten izrađen zapravo nije bitan, jer je bio u samim izvorima ove tradicije, iako se neko vrijeme vjerovalo da je zlato simbol nevinosti mladenke. Upravo mladenke, jer su vjenčane prstenje do 20. vijeka nosile samo žene.
Životne tradicije
Na kojoj ruci nositi vjenčani prsten, ženu diktira njena zemlja ili vjera. Pravoslavci nose na desnoj, a katolici na lijevoj strani. U Poljskoj, Bugarskoj, Rusiji, Portugalu, Srbiji, Ukrajini, Grčkoj - s desne strane, u Češkoj, Švicarskoj, Rumunjskoj, Irskoj - s lijeve strane. Postoji niz teorija koje objašnjavaju izbor desne ili lijeve ruke. Prema jednom od njih, lijeva ruka je bliže srcu, pa prsten treba nositi na lijevoj ruci. Druga teorija kaže da je desna ruka ispravna i vladajuća, pa se prsten nosi na desnoj ruci. U nekim se zemljama zaručnički prsten nosi na jednoj ruci prije vjenčanja, a na drugoj nakon toga.
Inače, zanimljivo je da je ranije, tokom veridbi, mladoženja prsten nije uručio nevesti, već njenim roditeljima kao znak da je spreman da preuzme odgovornost i starateljstvo nad njom. Kada se prsten promijeni s lijeva na desno, to znači promjenu njenog socijalnog statusa, a ako žena promijeni prsten s desne u lijevu ruku, pokazuje poštovanje i poštovanje prema svom suprugu, kao da mu se pokorava.
Postoji i tradicija da se prsten mijenja na suprotnoj ruci kada se žena razvede od muža ili nakon njegove smrti.
Dakle, ako neudata žena živi u društvu u kojem je običaj nositi vjenčani prsten na prstenjaku desne ruke, može li na tom prstu nositi obični prsten? Zavisi od stepena njene slobode i od toga da li su temelji njenog društva bitni za ovu ženu. Ako je slobodna od njih i nije vezana za tradiciju, onda je odgovor naravno da. Prsten na prstenjaku neće izazvati nikakve probleme, neće naštetiti zdravlju, neće joj nametnuti kletvu. To će joj biti samo ukras za ruku, iako još uvijek treba biti spremna na činjenicu da će morati redovito odgovarati na pitanje zašto nosi prsten upravo na ovom prstu. Napokon, što god rekli, ali ovaj znak je rječit.
