Cinici se ne rađaju, oni postaju cinici. I to zbog modernih temelja i tradicije koji počinju štetiti zdravom razumu. Cinik je osoba koja je razočarana društvenim mehanizmima života i izgubila je svako povjerenje u jedan ili drugi autoritet.
Tko su cinici?
Cinični ljudi su realisti koji žestoko preziru pesimizam i optimizam. Prihvaćaju sve onakvo kakvo je. Nikad nisu tužni i nikad sretni ako je razlog tome neka sitnica. Sve im može biti „sitnica“: cinike ne brine smrt ljudi - mnogo ih je na Zemlji rano. Cinične ljude ne brine smrt djece, jer je ovo samo još jedno ljudsko potomstvo, koje još nije postiglo ništa. Prema psiholozima, samo odrasle osobe i psihološki oblikovane ličnosti mogu se nazvati cinićima.
Takvi ljudi imaju svoje gledište na svijet oko sebe, što ih razlikuje od apsolutne većine. Psihologija cinika takva je da se sve uokolo prodaje, a duhovne i moralne vrijednosti nikada nisu postojale. Cinici nikad ništa ne cijene: sve što se izgubi lako se može vratiti, ali ne postoje nezamjenjive stvari i ljudi. Ovako ovi pojedinci razmišljaju. U principu, njihovo ponašanje se može objasniti: cinik je osoba koja je razočarana u život ili u ljude, te stoga s njima komunicira samo krutom računicom.
Novčić ima i lošu stranu. Život je vrlo težak za cinične ljude. Činjenica je da oni vide pravo kroz neke ljude, ne oklijevaju u izjavama upućenima njima, izgovaraju ovu ili onu nezgodnu istinu itd. Sve ovo dovodi do činjenice da cinik nailazi na otpor pred većinom ljudi oko sebe, gubi sposobnost adekvatnog kritičkog razmišljanja i u njihovim očima izgleda kao pravi izopćenik. Psiholozi također daju odgovarajuću definiciju takvim "izopćenicima". Profesor Univerziteta Princeton Charles Issawi takve ljude naziva "nepodnošljivim cinikom".
Zašto ljudi postaju cinici?
Sve karakterne osobine buduće ličnosti položene su u djetinjstvu. Djeca i adolescenti vrlo su podložni određenim postupcima drugih: vrijeđanju, izdaji, ponižavanju, hladnoći. Naravno, u početku kod djeteta nema sklonosti cinizmu, ali čim se barem jednom susretne s ozbiljnim problemom, počinje se ograđivati od svih oko sebe, pokušavajući svima dokazati da mu nije stalo do toga apsolutno sve. Dijete u djetinjstvu pokušava sakriti vlastiti bol pokazujući svoju ravnodušnost.
Već u adolescenciji neki od budućih cinika lišeni su određenih ljudskih osjećaja svojstvenih većini. Na primjer, možda uopće nemaju sentimentalnost, jer misle da to ljude samo otupljuje. Budući cinici ne osjećaju zavist i objektivnu stvarnost procjenjuju objektivno, tj. ne srcem i dušom, već mozgom. Već formirani cinik uglavnom se ne drži nijedne religije. Psiholozi primjećuju jednu čudnu činjenicu: cinični ljudi poistovjećuju Isusa Hrista sa sobom, misleći da je on jednako ciničan kao i oni.